Lito je najlipše godišnje doba. Točka. Mislim, nema se tu šta više objašnjavat. To je jednostavno tako. Razumijem da na ovom svitu ima i onih drugih koji se lože na zimu, na skijanje, Cortinu di Ampezzo ili dalekoistična egzotična putovanja. Osobno nemam ništa kontra putovanja, skijanja, mogu razumit ekipu koja vikendom hrli na Kupres, Blidinje, Vlašić, nemam ništa ni kontra onih koji si mogu priuštit Kranjsku Goru, St.Anton, Val d Isere, Crans Montanu, Schladming... i ne pada mi na pamet bit bezobrazan pa pomislit (a kamoli kao HRTovci zapitat) otkud im kesa kuna ili eurića za te bile gušte.. Nemam ja ništa ni kontra punča s rumom. Dapače! Kuhano vino na Bečkim ulicama mi je ostalo u odličnoj uspomeni. A tek lipe jodlerice, susretljive Slovenke, lipo, lipo,.. ali meni je lito i to lito doma - najlipše! Pogotovo u one dane kad sam na godišnjem. I ne, ne moran se nigdi maknit da bi mi bilo "dobro"....  prisjećam se većine tih lipih ljetnih gušta večeras, usred zime, prikovan za peć, s toplomjerom pod pazuhom, dok plešem s virozom i ostalim zimskim radostima ...

POSVETA TOPLIN LITNJIM DANIMA BEZ VIROZE, GRIPE I OSTALIH ZIMSKIH RADOSTI

Piše: Mladen Banović

Ne šmekan liti baš Hvar, Dubrovnik, Pag (osim onaj vikend kad je rukomet na pijesku) i slična mjesta. Meni je liti po danu sasvim OK bit u Dugom Ratu, spustit se na najbližu plažu, svratit u kafić najbliži moru, pričekat sitno da stigne prva od "mojih" kava, ma ne tribaš je ni naručivat jer mala sve zna, potom počinje oduža jutarnja fjaka i čitanje novina uz povremeno evidencijsko skeniranje smišnica u kupaćin...

A oko neke ure valja se rasfriškat i bacit u more, bacit na plivanje, ili ako je već užeglo ili stigla ura od obida, otić doma u ladovinu, okrjepit se za posljepodnevne napore, dok klima pušika, za picigin ili pričigin s nekon na plaži ili barem za mini-maraton do Malog Rata i nazad...

Ništa, ništa se ne može mirit s liton, dugim vrućin ljetnim danima, i pogotovo.. ljetnim večerima!

Lani je i u Dugom Ratu navečer sporadično bilo đira i nije se moralo za zabavu potezat barem do Omiša... gdje se na trgu "četiri, pet kafića", gdje najčešće nemoš nać slobodnu katrigu, a kamoli slobodan stol, tamnošnje gazde još nisu dosjetile (a čini mi se ka da nikad ni neće) napraviti pravi ljetni đir, dovest DJ'a na "pult" poviše Kamapanela, odvrnit ne preglasnu plesnu glazbu koja "diže" sve iz stolica, iz sredine maknit četiri, pet stolova, i tako ostavit svitu "podij" kad se užgne atmosfera da napokon zaživi taj noćni život u svoj svojoj punini i ljepoti na live summer house partijima na otvorenom ...

Za sve one nostalgične za prošlim litima, malo niže prenosin pismu jednog Omišanina na studiju u Zagrebu, na koju san danas slučajno nabasa na bespućima interenta, tročnije, na blogu "Almissa" (almissa.bloger.hr), pismu posvećenom "svim omiškim studentima".

Pisma je, kako sam autor reče, "remek-djelo suvremene pop-rock kulture" i zove se "Kava i Novine", a s spomenutog bloga je prenosimo ovdje, uz pozdrave autoru (Denis Fistanić?), u cijelosti...

 

Kava i novine

Taman san se diga,
neznan šta ću radit,
ma iden ća do Mrme
malo jaja ladit.

Ulazin unutra,
vidin puno svita
još da nađen novine
baš bi nešto čita.

"Mali šta ćeš popit?",
pita Mara krikom,
"A neznan ni ja šta ću,
ma daj mi malu s mlikon!"

REFREN
Ma nema ništa lipše
od male crne kave
jedna kesa cukra
i još da mlika stave.
Uz to bokun karte,
ma samo da se čita
bolje od tog nema
mene da se pita.

Sidin sam za šankom
a pogled negdi skita
nema ništa novina
a ja bi nešto čita

Jutarnji je doli,
Slobodna je vamo,
u kurac di su Sportske
jesul ono tamo?

Oću čitat šport
uz to kakvu štoriju
vidit još i Pomet
pa neću čitat Gloriju?!