Mještani Podašpilja održali su prosvjed pod borićima u Omišu u organizaciji tamošnjega mjesnog odbora kojemu je nazočilo više od stotinu protivnika "bezobzirnog i nezakonitog" pokušaja gradnje čeličnog rešetkastog antenskog tornja visine 60 metara s prihvatima za smještaj 21 antene - u središtu sela s 30-ak kuća! Stanovnici zaštićenog krajobraza pobunili su se protiv izgradnje, ali i, kako su kazali, apsolutnog zaobilaženja procedure. Cijeli postupak, kažu, proveden je bez savjetovanja s mještanima. Radi se o projektu širokopojasnog interneta koji Grad Omiš provodi s izabranim teleoperaterom, koji očito želi iskoristiti postojeću infrastrukturu.
- Uokolo toliko brda i ravnice, daleko od naselja, a oni krenuli graditi toranj u centru sela, na raskrižju udaljenom niti 100 metara od naših kuća - kažu zabrinuti mještani - a obećano nam je nešto sasvim drugo, da će signal biti pojačan preko malih baznih stanica postavljenima na stupovima od struje ili što bi bilo idealno, optičkom mrežom.
- Poučan je ovo primjer kako privatni interes buši "tamo gdje ni burgija neće" ali i kako se brani didovina i ono još vrijednije, zdravlje ljudi - piše Savez za Poljica o akciji zabrinutih mještana koji nisu protiv blagodati civilizacije, interneta i mobilnih mreža, ali, kažu, ne u središtu sela, i koji traže da se cijeli postupak preispita i iznađe mještanima Podašpilja prihvatljivije rješenje.

– Imamo problema, i to velikih. Vidiš koliko je auta, pa kamioni i autobusi, kod ceste uvik moraš paziti. Ujutro, kad dica idu u školu, još je i gore. Brzo ovuda voze, jako, a tu su vrtić, škola, pošta, puno je i dice i odraslih ljudi, a neki stvarno prođu tolikom brzinom da ih jedva vidiš. Vidiš i sama koliko je opasno! Lako za nas velike, ali dica... – zabrinuto vrti glavom baba Zorka Bulić, druga je najstarija mještanka Tugara, novinarki Večernjeg lista. Uzalud znakovi ograničenja brzine, treptači, "plačko" nesavjesnim i "smajlić" savjesnim vozačima, čak i pješački prijelazi, u Tugarama se papučica gasa nekontrolirano stišće i vozila brzinom znatno većom od dopuštene manevriraju među pješacima po uskoj cesti bez nogostupa. U to su se i novinari uvjerili u samo 10-ak minuta stajanja uz cestu u središtu Tugara, na pješačkom prijelazu kod dječjeg igrališta. Međutim, cesta od Žrnovnice, preko Srinjina i Tugara do Omiša bit će znatno prometnija kada se u rujnu, kako je najavio ministar Oleg Butković, pusti u promet most Cetina s dva pripadajuća tunela koji će promet s Jadranske magistrale preusmjeravati u Poljica. Dovoljan razlog za dizanje na noge stanovnika ovoga dijela Poljičke Republike.
U Tugarama je opasno izvesti dijete na ulicu u kolicima. Uska je cesta, dva vozila i kolica ne prolaze bez zaustavljanja ili barem velikog usporavanja. Ograničenje brzine je 40 kilometara na sat. Dojma smo da ga se nitko ne drži.
- 'Ne poboljša li se sigurnost ceste, blokirat ćemo most kada ga otvore. Nitko neće proći!' - kažu uglas mještani...

Prema kriterijima OECD-a, Hrvatska je 2001. godine imala 47,6 posto seoskog stanovništva, dok je deset godina kasnije taj broj pao na 39,1 posto. U Blatu na Cetini vjeruju da će idući popis 2021. značajno promijeniti lošu statističku sliku u korist ruralnih područja, ako ne u globalu, onda u njihovu selu sigurno. U Blatu na Cetini ili u prošlosti Blatu od Radobilje nemaju problema s prirodnim prirastom. U zadnjih desetak godina bilježe pozitivan trend, pa od četiristotinjak tamošnjih stanovnika, statistika kaže, svako je četvrto dijete.
- Živjeti u Blatu nije samo egzistencijalna potreba već i privilegij. Ovo stapanje mosorskog dolita i rijeke Cetine rađa prekrasnom prirodom i idealnim životnim uvjetima. Osim toga, izgradnjom "Dalmatine" približili smo se i većim gradskim centrima. Imamo i školu, iako samo za prva četiri razreda, a tu je i vrtić i malonogometno igralište, jednostavno nas je krenulo. Stotinjak djece u tridesetak mladih obitelji čija je prosječna dob trideset pet godina, podatak je koji govori sam za sebe - ističu supružnici Mario i Anita Bartulović, očito zadovoljni demografskim prilikama u svom selu. Ne žale se, kao što je to običaj kod Hrvata, vole svoje mjesto i ne žele ga napustiti ni po koju cijenu. Kažu, odgojili su se na Cetini, a tako će i njihova djeca, a nadaju se i djeca njihove djece. Tako 39-godišnji Mario radi u makarskom vodovodu u Zadvarju, a osam godina mlađa supruga u obližnjem dućanu. Sada je na porodiljnom jer s troje malene djece nije lako izići na kraj. Sličan baby-boom bilježi se, kažu početkom devedesetih, kada se u samo dvije godine rodilo dvadesetak djece i manje-više svi su ostali na selu..., piše Mladen Nejašmić na stranicama Slobodne Dalmacije. Pročitajte...

U Trnbusima, malom zamosorskom poljičkom mjestu, prije par dana je napokon otvoren dućan, prvi nakon dugih 20 godina! Neš' ti vijesti rekli biste, ali znači to puno mještanima Trnbusa i Gornjih Poljica. Studenac je otvorio dućan. Valja pohvaliti Omiški trgovački lanac. Kao i mještane Trnbusa koji su lobirali i pomogli u realizaciji.

Smolonje su van odma do Zvečanja, ako ne znate, u Sridnjin Poljicima, usrid Mosora. Zeleno je i tiho. Stare kuće pokrivaju nove, neke imaju i bazene, dolazi i turizam. Ali ništa se ne može usporedit s važnošću ovoga broja dičice u ova žalosna doba kad se sela po dalmatinskome zaleđu i otocima zauvik prazne, piše Damir Šarac na stranicama Slobodne Dalmacije reportažu o malom Poljičkom mistu koje nema brige oko nataliteta, naprotiv, od 75 stanovnika trideset i dvoje je djece!
– Dogodilo se prije dvadesetak godina da se petnest godina dite nije rodilo u Smolonjama. Mislili smo da je to kraj sela, a di ćeš gore, nema gorega... ali onda je nekako krenilo, generacija prije naše je kiksala, puno ih se nije oženilo, ali mlađi od njih su se redom poženili i dicu počeli pravit... - priča Mijo Buškain iz Mjesnog odbora mista.
- Kažu meni žene u Splitu da moraju izvest dite iz stana bar dvi ure u šetnju, a ja se pitan šta je to... Naši su uvik vanka, ka i druga dica, a onda pridvečer ih matere dozivaju po selu. Nikad nije tišina – govori novinaru Marija Marčić.
A kad spominjemo dicu ne smijemo preskočiti obitelj Marija i Marije Šinković, gdje ih je petero: Ivana, Duju, Miju, Leu i Lucu. Mario je cijelu mladost proveo u Dugom Ratu, a kad se oženio, otišao je s najdražom u Smolonje. I nije požalio. Lipo im je. Ovdje je sloboda, mir, priroda, čistoća, zdravlje. Problem je kad dica žele na sport, kulturu, neke dodatne aktivnosti, onda je malo zafrkano, ali i to se da lako riješit..

Sudjelovanjem brojnih volontera iz planinarskih udruga, u Gatima je završen drugi dio projekta “Očistimo zajedno stazu sv. Ciprijana”, koji je provela Hrvatska gorska služba spašavanja - stanica Split, u sklopu Inina programa “Zeleni pojas”, piše Slobodna Dalmacija. U ovoj završnoj fazi provedene su akcije markiranja i signaliziranja ove tematske staze, a u suradnji s Hrvatskim šumama posađeno je 100 sadnica crnog bora na predjelu nelegalnog odlagališta otpada pokraj crkve. Okončanjem ovog projekta, uredila se prekrasna kružna pješačka staza koja kreće iz Zakučca postojećom Ilirskom riječnom stazom do Ostrvica, nastavlja dalje do Gata i crkve sv. Ciprijana i spušta se stazom Leopolda Mandića natrag u Zakučac, pa eto prilike za obiteljski izlet.

U Donjem Docu u utorak je održan Dan sjećanja na nevine žrtve stradale u pokolju 26. ožujka 1944. godine. Ovom tužnom, 75. obljetnicom, nazočni su se prisjetili 272 nevine žrtve koje su tog dana stradale od ruke pripadnika njemačke 7. SS divizije "Prinz Eugen" koji su do temelja spalili ovo cijelo Poljičko selo.
Vijence su pred križem položila brojna izaslanstva, a među njima i braniteljske udruge i udruge stradalnika Domovinskoga rata, dok su u programu sudjelovali i učenici Osnovne škole "Gornja Poljica - Srijane", te klapa "Mirabella", piše Slobodna Dalmacija.
- Od tog tužnog dana Dolac se nikada nije oporavio. Dolac je 1925. godine imao više od 1.000 stanovnika, a sada nas je nešto više od 300 - kazao je u svom obraćanju predsjednik Mjesnog odbora Stipe Bilić. I u Domovinskom ratu ovo je mjesto dalo svoj obol. Je li se društvo odužilo Donjem Docu? Nije. Ruši nam se škola koja je spomen-škola 103 djeteta ubijena na današnji dan, župna kuća u kojoj je bila škola i koju je bivša država nacionalizirala upola je srušena, crkva svetog Jure porušena je do temelja, cesta koju smo napravili samodoprinosom puna je rupa, poštu zatvoriše, a pisma stižu jednom tjedno. Prodavaonice više nemamo, a vrtića nikad nismo ni imali, autobus za prvu smjenu i dolazak iz druge - nemamo. Prvi su nam ukinili, a drugi nismo ni imali.. Obećanja smo se, pogotovo na ovaj dan, naslušali. Bez obzira na sve, ovde ćemo ipak ostati, sjećat ćemo se naših žrtava i ratnih i poratnih, uz nadu da se ovo više neće ponoviti - poručio je Bilić.

Skromno, ali dostojanstveno, danas je u Gatima, kod župne crkve sv. Ciprijana, obilježena 76. obljetnica pokolja koji su počinile združene snage talijanske vojske i četnika popa Đujića. Tom prilikom mučki je ubijeno 96 osoba od kojih osmero djece, a selo je spaljeno. Nakon svete mise zadušnice uslijedila je komemoracija s polaganjem vijenaca kod župne crkve. Misu je služio don Ivan Vrdoljak s kolegama. Najviše pozornosti okupljenih plijenilo je obraćanje Andrije Pivčevića (84), zadnjeg živućeg svjedoka strašnog pokolja koji je 1942. godine imao svega osam godina. - "Oprostiti moramo, ali zaboraviti nikada" - naglasio je Gaćanin. Organizatori komemoracije su Grad Omiš, Župni ured Gata i Mjesni odbor Gata, a u komemoraciji će sudjelovati i učenici Osnovne škole "1. listopada 1942."

U petak 24.11.2017. u hotelu "Split" u Strožancu održana je osnivačka skupština udruge "Savez za Poljica". Jednoglasnom odlukom nazočnih 52 skupštinara za predsjednika Udruge izabran je Ante Mekinić, za dopredsjednika Zoran Mihanović, Mislav Gogić za tajnika i Davor Milićević za likvidatora. Za predsjednika Nadzornog odbora izabran je Željko Kružičević, a Ivo Banović za predsjednika Suda časti. Za povjerenike Udruge na području Gornjih Poljica izabrani su Damir Kaćunko i Goran Mikas, za područje Srednjih Poljica Hrvoje Čović i Marijo Jakovčić te Duško Karaman i Miroslav Klarić za područje Donjih Poljica. Svi preostali članovi Udruge raspoređeni su u stručna povjerenstva na čelu kojih su Ante Juginović, Tomislav Bagatin, Snježana Kordun, Dražen Vlašić, Jurica Matijević, Ivo Kovačević, Joško Jerčić, Ana Perišić, Mladen Tomić, Mateo T. Klarić i Tonći Jerčić. Misija Saveza za Poljica je nekadašnjoj Poljičkoj knežiji vratiti stari sjaj, a Poljičanima i svim ostalim žiteljima Poljica pružiti novu životnu i radnu perspektivu...