DUGI RAT

Pisati, glumiti, režirati – znači tumačiti ovaj svijet, prepričavati ga na začudan način, nasmijavati ljude, postavljati pitanja, davati odgovore, razobličavati laži i ljudske mane, tragati za istinom, pružati emocije, izazivati ih…, rekao je u hrvatskoj poruci povodom Svjetskog dana kazališta, koji se od 1962. godine obilježava 27. ožujka, dramski pisac Miro Gavran. Svjetski dan kazališta i ove će godine biti prigoda za svetkovinu u tisućama kazališta diljem svijeta, kazališta koje je izvor zabave i inspiracija, povezivanja kultura, obrazovanja i informiranja, ističe Međunarodni institut kazališta (ITI). U svim se kazalištima tada čita i međunarodna poruka ...

UZ SVJETSKI DAN KAZALIŠTA

Kazalište je odgovornost i zabava

Svjetsku poruku u povodu kazališnoga blagdana pročitala je glumica Judi Dench, a hrvatsku dramski pisac Miro Gavran

Piše: Zrinka Zorčec / Vjesnik
Izvor: Vjesnik

"Kazalište je izvor zabave i inspiracija te ima mogućnost ujedinjavanja brojnih različitih kultura i naroda cijeloga svijeta. Ali kazalište je više od toga i pruža mogućnost obrazovanja i informiranja", ističe u svojoj poruci britanska glumica Judy Dench.

"Kazalište nastaje timskim radom. Glumci su oni koje vidimo, no postoji i velik broj ljudi koji se ne vide. Oni su jednako važni kao i glumci, a njihove različite stručne vještine omogućuju postavljanje predstave. I oni moraju sudjelovati u slavlju i uspjehu kojima se teži."

Na tu se misao nadovezuje i Gavranova poruka u kojoj podsjeća da je moguće zamisliti kazališnu predstavu i bez pisaca i bez kostimografa i scenografa, bez redatelja, kazališne zgrade i kazališne uprave, ali da jedina dva elementa bez kojih ne možemo zamisliti kazališnu predstavu jesu glumac i publika.

"Današnji blagdan kazališne umjetnosti izvrsna je prigoda za iskazivanje zahvalnosti svim hrvatskim glumcima i vjernim kazališnim gledateljima, bez kojih naše djelovanje ne bi imalo smisla", poručuje Gavran.

Kao najključnija misao Gavranove poruke nameće se ona o tome kako onaj tko poništava glumca, kao središnju figuru kazališta, poništava i kazalište samo.

Kazalište pak samo opstoji od začetaka čovječanstva, ono je mjesto u kojem se najbolje "vježba" empatija jer pred vašim se očima odvijaju ljudski životi, ono je mjesto u kojem odzvanja dječji smijeh, ono je mjesto koje ne poznaje i ne priznaje nikakve granice bile one vremenske, geografske ili jezične jer kazalište je neuništivo, što dokazuje i u ova teška, recesijska vremena.