Zatočena baština
- Details
- Rubrika: Ostalo
- Datum: 26 Listopad 2009
NAŠA POSLA
Zatočena baština
Zašto je naronitanski kip Livije već četiri godine zatočen u sanduku? I zašto je toliko godina njezina glava provela u čamotinji depoa Arheološkog muzeja u Splitu? Tko je za što odgovoran u njezinu slučaju i kakva joj se sudbina piše?
Piše: Vesna Kusin / Vjesnik
Izvor: Vjesnik
Mini-muzeja u Opuzenu neće biti! Mini-muzej za slavnu, ali obezglavljenu, Liviju Opuzenci su htjeli podići da bi naronitanskom baštinom konkurirali Arheološkom muzeju Narona u Vidu pokraj Metkovića, što je, dakako, bilo izvan pameti!
Opuzen za gradnju takvog muzeja novca nema, a Ministarstvo kulture sigurno, nakon uspješne izgradnje muzeja iznad arheološkog nalazišta u Naroni (Vid), neće financirati novi muzej za samo jednu skulpturu i to onu čije mjesto u Arheološkom muzeju Narona stoji prazno.
Livija je morala stići u Naronu, odakle je i odnesena. Pa čak i Tiberije, čije je mramorno tijelo danas ugrađeno pred kameni zid (a u njega i naronitanski antički natpis i jedan kapitel) koji od lani resi Trg kralja Tomislava u Opuzenu, dok su njegove noge u muzeju u Naroni.
Sve to učinjeno je protuzakonito, bez odobrenja nadležnoga (dubrovačkoga) konzervatorskog odjela koji je, međutim, izvedbu takvoga spomenika u Opuzenu morao zaustaviti jer se ti veliki zahvati na glavnom opuzenskom trgu nisu provodili tajno.
Takvi antički spomenici ne mogu stajati na otvorenome jer su izloženi atmosferilijama i oštećenjima, kakvo je već prouzročila prošlogodišnja tuča. Od Opuzena je naknadno zatraženo uklanjanje tih spomenika s otvorenog prostora, ali se on oglušio kao i na Liviju.
Lokalna zajednica neodgovorno provodi svoju politiku, na štetu kulturne baštine! A kakva je daljnja sudbina tih spomenika?
Za one ugrađene u opuzenski zid bila je predviđena izrada kopija kojima će se zamijeniti originali koji bi trebali završiti u Arheološkom muzeju Narona. Njih je, međutim, Opuzen dao tu ugraditi da ne bi završili u Naroni!
S Livijinim tijelom to se nisu usudili napraviti. Prvo su ga htjeli staviti pod stakleno zvono, a onda smislili muzej za jedan okrnjeni kip. Muzej kojega dugo, dugo neće biti!
Livijino tijelo već četiri godine leži u sanduku u kojem je doputovalo sa završne zagrebačke izložbe (nakon Oxforda, Barcelone i Vatikana) kojom se predstavljao Augusteum, hram nad kojim je podignut muzej i u kojem stoje ostali antički kipovi s tog lokaliteta.
Do senzacionalnog otkrića (dr. Emilio Marin) taj je kip bio zabačena pod općinskim stubištem, a nakon slavne turneje, uguran je u sanduku u opuzensku knjižnicu. Skriven od očiju javnosti!
Baš kao što je bila i Livijina glava četiri godine zatočena u depou Arheološkog muzeja u Splitu! A stigla je iz stalnog postava oxfordskog Ashmolean muzeja, kamo je nakon četiri godine mraka i vraćena.
I dok je glava oslobođena, Livijino tijelo do daljnjega ostaje u zatočeništvu!
Pitanja koja traže odgovore:
Zašto je Livijino tijelo, restaurirano i konzervirano u Arheološkom muzeju u Splitu, uopće vraćeno u Opuzen koji ga nema gdje primjereno čuvati?
Zar nije od početka bilo predviđeno (o čemu svjedoči prazno mjesto) da Livija završi u Arheološkom muzeju Narona?
Kako je moguće da noge Tiberijeve budu u muzeju u Naroni, a tijelo u Opuzenu na trgu?
Zbog čega Livijina glava nije bila izložena u Arheološkom muzeju u Splitu ili Naroni, nego je četiri godine provela u čamotinji depoa splitskoga muzeja?
Tko može spriječiti neodgovornost lokalne zajednice prema kulturnim dobrima?
Koja je uloga u tome konzervatorskih odjela kojima je povjerena skrb o baštini, a koja Ministarstva kulture? Imaju li oni samo savjetodavnu ili i izvršnu moć?
Bi li se odluka s više instancije smatrala centralističkom i je li neodgovornost lokalne zajednice, kojoj su odluke prepuštene, ona demokracija kojoj se težilo? Pa makar i na štetu baštine!