DUGI RAT

Ivo

Barem dvije tisuće namjernika koji su okupirali pitoreskni trg Brce, tridesetak natjecateljskih “ekipa” iz svih sedam Kaštela, koji su na feštu donijeli svoje teće s bobom spremanim na “mali milijun načina” ili pak na licu mjesta šufigavali svoje tajne recepture, pokazali su da je “hommage” namirnici tako omiljenoj u Kambelovcu doista pustio korijen i postao – tradicionalan.

Uostalom, nakon što su me lani ugurali u žiri, i sam nisam odolio već sam se uhvatio kuhače i “na dva razboja” s prijateljima iz Večeri dalmatinske pisme spravljao bob s dagnjama i mladi bob s manistrom i vinogradarskim puževima.

Sezonska domaća spiza

Zašto baš bob? A zašto ne?

- Bob je jedna od najpopularnijih namirnica u Kaštelima; sezonska spiza kojoj malo tko može odoljeti, posebice kad je spremljena u maštovitim kombinacijama u kojima se poštuje tradicija, ali također dopuštaju i najsmioniji eksperimenti - tvrdi Ivo Bedalov, jedan od spiritus movensa kaštelanskog glazbeno-gastronomsko-enološkog novog đira.

To je isti onaj đir koji je stvorio Večeri dalmatinske pisme, ali i brojne prateće koncertne programe s nazivnikom “Prst u more” i “Dalmatia World Music”, utemeljio Udrugu kaštelanski crljenac, lani u kuli Cambi otvorio “Bonkulovićko veleposlanstvo Istre u Dalmaciji”, pokrenuo brojne gastronomske fešte, a prošlog tjedna uspješno predstavio osebujnu kaštelansku kuhinju i Zagrepčanima, pokazujući svih minulih godina da i gurmanima i gurmeima mogu biti i te kako zanimljiva i jela tako “izdajnički” - pučka.

Jer, kaštelanski gastrođir, koji je i iznjedrio “Feštu o’ boba”, glasno i bez fige u džepu zagovara tradicijska jela, odnosno na tradiciji i lokalnim namirnicama temeljenu pučku kuhinju, lišenu pomodarske “fensi-šmensi” ambalaže te sudjelovanja razvikanih chefova, ali i odveć zahtjevnih priprema, sofisticiranih kuhinjskih pomagala i egzotičnih namirnica.

Unatoč tome – ili baš zbog toga – kaštelanski su “novi tradicionalizam” i jela ponuđena na “Fešti o’ boba” tako zanimljiva i “gustoža”.

- Ove smo godine oborili sve rekorde, a kako je krenulo, iduće ćemo godine morati kuhati na stadionu - veli Vlado Perišin, brkati dvometraš čija je sklonost tradicijskom “iću & piću” ravna strasti za motorkotačima.

Uostalom, da motori ne idu dobro samo uz crne kožne jakne i rock and roll već i uz “pjate i žmule”, Vladini su “bajkeri” iz kluba “Sjene” - kojima se na feštama priključe i druge družine – pokazali i lani kad su skuhali pobjedničku janjetinu s mladim bobom, blitvom i tvrdim ovčjim sirom.

Antiglobalizacijski kaštel

Primat im je ove godine, doduše, otela družina iz Solina s mirisnim njokima od boba, gastroinovacijom koja je raspametila žiri, ali i sve koji su jelo kušali. Sličnu je reakciju lani izazvala rolada od boba koja je, u nepunu godinu dana, zajedno sa starim tradicijskim receptom za spremanje sipe s bobom, postala kambelovski gastrostandard.

U istoj kategoriji novih zgoditaka koji su se iz pučkog izmjestili u prostor “novog tradicionalizma” su i šubijoti s bobom na brujet, zamamna proljetna salata od boba, kaštelanski dolče garbo s bobom... a na ista vrata osebujne gastronomske niše kucaju i ovogodišnji zgodici poput boba s hobotnicom na višku, polpeta od boba s mladim sirom, pedoča (dagnji) s bobom, junećih tripica s bobom, puževa s makarunima i bobom, rafiola s bobom i mladim sirom, boba sa slanutkom, orzom i hobotnicom, fritula od boba...

Tradicijska ili pučka kuhinja u Kambelovcu nije samo – skroman, doduše - odgovor fast foodu, niti “samo” zagovor čuvanja i korištenja autohtonih namirnica, tržnice i peškarije izravno suprotstavljenih sterilnoj gastrokonfekciji iz supermarketa.

Ona je, pa ma kako naizgled mali bio, i svojevsrni spontani antiglobalistički čin. Pače, udružena s programima Večeri dalmatinske pisme i nastojanjima da se obnove stari vinogradi pa i mitski crljenac – “Fešta o’ boba” postaje i simbol neotuđivog prava na lokalni kolorit i - užitak.

Čak i pledoaje za dokolicu i za “slobodno vrijeme“ koje dopušta da se juha kuha na lagano od osam do podne, a riba - uz bevandu - peče na gradelama...

Tako je barem u Kambelovcu, jednome od malih, no bitnih “džepova otpora” i – pa ma koliko se šutjelo o tome - uporišta nove dalmatinske pučke gastroobnove.