DUGI RAT

Pokušao sam, ali nisam uspio. Otvorio sam ladice, počeo sam u svaku pozorno slagati komadiće mozaika, no na koncu sam ipak morao odustati. Ubila me logika. Raspitao sam se i kod znanih i neznanih, i kod uvijek dobro upućenih i kod samo naizgled neupućenih, i kod stručnjaka i kod laika, i kod izravno zainteresiranih i kod sasvim nezainteresiranih, i kod bivših i kod sadašnjih, crnih i crvenih, i svatko mi je ponudio neko svoje objašnjenje koje mi je istovremeno bilo i blisko i strano, potpuno logično i totalno nelogično. Stečaj (ajde dobro, stečajni postupak) kao put prema potpunome ozdravljenju Hajduka najradije bih pozdravio. No, zar se i tada dug(ovi) neće morati otplatiti, zar ćemo preko noći postati solventan klub blistave budućnosti?! ...

Stečaj (ajde dobro, stečajni postupak) kao put prema potpunome ozdravljenju Hajduka najradije bih pozdravio. No, zar se i tada dug(ovi) neće morati otplatiti, zar ćemo preko noći postati solventan klub blistave budućnosti?!

Piše: Vinko Vuković / vinkovukovic.bloger.hr
Izvor: vinkovukovic.bloger.hr

Odgovor je, prosvijetlite me ako griješim, negativan. Bili bismo tada u rukama stečajnoga upravitelja, kapitalističkoga krvnika kojemu se, iskustvo nas uči, teško može predvidjeti sljedeći potez. A kad se na pozornici pojavi USKOK (ili neka druga velika slova) za glavu je kasno, ona se već otkotrljala među svjetinu.

Dajte mi razliku, nesposobni/korumpirani/pokvareni predsjednik i njegova nesposobna/korumpirana/pokvarena uprava ili nesposobni/korumpirani/pokvareni stečajni upravitelj? Rezultat je isti, samo je način egzekucije drugačiji. Ukoliko pak imamo sposobnog/nepotkupljivog/poštenog predsjednika i sposobnu/nepotkupljivu/poštenu upravu čemu riskirati, pa tražiti iste osobine i kod stečajnoga upravitelja. Zar ne postoji način da se i mimo njega posluje po zakonu?

I još bismo k tome trebali vjerovati institucijama Hrvatskoga nogometnoga saveza koje su, kao, dale čvrsto jamstvo da "bijeli" u slučaju stečaja (stečajnoga postupka) neće potonuti u niži, amaterski rang.

Citirat ću starijega kolegu: "Nekako mi ne zvuči baš obećavajuće da budemo prepušteni na milost onima koji svojevremeno nisu htjeli izdati potvrdu da Hajduk može protiv Panathinaikosa igrati na Poljudu".

Podsjetnik je to, naravno, na pokušaj ulaska u Ligu prvaka i onu legendarnu utakmicu u Rijeci nakon koje je sve i počelo. Nakon koje Hajduk više nikada nije bio ono što je nekada bio. Grci su prošli dalje, igrači su (se) prodali, a godinu prije zarađeni milijuni su nestali. I do danas im se zagubio svaki trag. Ukoliko ih je netko uopće i tražio.

Ako pak USKOK (ili neka druga velika slova) zanima, meni se čini da ne bi bilo loše da svrate do Nadana Vidoševića i Vedrana Rožića. Eno im, ako ne znaju adresu, jednoga u uredu predsjednika Hrvatske gospodarske komore, a drugoga u kancelariji gradonačelnika Trogira. Kuc-kuc, dobar dan - dobar dan... To mi zvuči kao sasvim dobar početak.

Sve ovo što se sada s Hajdukom događa samo je kusanje staroga izmeta kojega su za sobom ostavili onodobni politički miljenici. Njihov spis je odavno u ladici. I tek kad ga se izvadi, kad se klupko počne odmotavati, znat ćemo kome nam je vjerovati. Zubaru i pukovniku ili trgovcu skupim kuhinjama.