Tamna strana globalizacije

brodDok je većina kapetana bila iz razvijenih država svijeta, pomorska profesija je bila vrlo cijenjena. Danas kad dominiraju na brodovima zapovjednici iz zemalja trećeg svijeta, pomorce više nitko ne cijeni. U globaliziranom svijetu takva sudbina čeka i liječnike, kao uostalom i sve one profesije koje se mogu primijeniti svugdje u svijetu. Da bi smanjili troškove poslovanja pomorski divovi otpuštaju časnike iz razvijenih zemalja koje zamijenjuju s jeftinijima iz Azije. Nesigurnost na pomorskom tržištu radne snage je svakako jedan od ozbiljnih razloga zašto mladi iz razvijenog svijeta zaobilaze tu profesiju. Prema tome, naši pomorci, općenito gledajući, ne dobivaju posao zbog svoje kvalitete, nego zbog toga što su jeftiniji od pomoraca iz razvijenih zemalja, a, kako stoje stvari, i mi postajemo preskupi, pa će neki naši najvjerojatnije slijediti sudbinu danskih i britanskih časnika... O tamnoj strani globalizacije koja je upravo na (ne)djelu i i njenim posljedicama piše naš suradnik Ivica Tijardović u izvrsnom članku objavljenom na stranicama Vjesnika ...


NAJBOLJI KVALITET PO NAJNIŽOJ CIJENI


Tamna strana globalizacije


Kad bi Hrvatsku uvijek predstavljale osobe prepoznate diljem svijeta po svojim djelima, ugled Hrvatske znatno bi porastao, a njezini bi građani u svijetu imali sasvim drukčiji tretman nego što ga imaju danas


Ivica TijardovićPiše: Ivica Tijardović
Izvor: Vjesnik


Kad je jedan brod tunolovac prešao s južnokorejske na američku zastavu, prošlo ljeto u području Solomonskih otoka na Pacifiku, vjerojatno zbog lakšeg pristupa pod zastavom SAD-a vodama oko atola Tarawa u području Kiribata koje su bogate ribom, južnokorejski kapetan je preuzeo dužnost zapovjednika za ribarenje, a američki kapetan je preuzeo dužnost zapovjednika broda.

Ništa ne bi bilo u tome svemu neobično da nije američki zapovjednik prijavio nedolično ponašanje južnokorejskih časnika prema posadi iz Indonezije i Filipina. Prema njegovim iskazima, Južnokorejci su ih tukli i bambusovim palicama, ne birajući dijelove tijela. Kad je američki kapetan zabranio Južnokorejcima primjenu sile protiv inače mirnih i tihih Indonežana i Filipinaca, premlaćivani su mu bili vrlo zahvalni i potvrdili kako je primanje batina na brodovima s južnokorejskim časnicima sasvim normalna pojava.

Plaća indonezijskog mornara pretvorena u kune, iznosi 3,5 kune na sat, s tim da radi barem petnaest sati dnevno pune dvije godine bez dopusta, bez ijednog dana slobodnog i bez prava na bolovanje.

To je istina o globalizaciji za koju mnogi ne znaju, a neki je vješto skrivaju i potiču u sadašnjem obliku isključivo zbog svojih ili nečijih interesa

Brodovi su opremljeni suvremenom tehnikom koja prema mišljenju brodovlasnika garantira sigurnu plovidbu u rutinskim poslovima na brodu, pa oni nisu spremni mnogo investirati u obrazovanje pomoraca (pomorci su za njih nužno zlo i trošak), jer su im potrebni više poslušni, a manje učeni, te su stoga pomorci prisiljeni snalaziti se kako umiju i znaju da bi došli do potrebnih svjedodžbi prema međunarodnim propisima koje im omogućavaju ukrcaj na brodove.

U takvim su se uvjetima snalazile i ustanove za obrazovanje pomoraca. Stoga razina obrazovanja pomoraca diljem svijeta (uz pojedine iznimke) nije na potrebnoj razini, pa pomorci individualno odlučuju koliku će količinu znanja usvojiti. Potrebno je također reći da u globaliziranom svijetu, a pomorstvo pripada tom svijetu, jeftiniji imaju prednost pred kvalitetnijima, što svakako ne pridonosi ugledu pomoraca, pa oni ambiciozniji radije zamijene pomorsku nekom drugom profesijom. To što ste kvalitetniji od nekog drugog ne garantira vam u pomorstvu zaposlenje, sigurno radno mjesto i dobra primanja.

Dok je većina kapetana bila iz razvijenih država svijeta, pomorska profesija je bila vrlo cijenjena. Danas kad dominiraju na brodovima zapovjednici iz zemalja trećeg svijeta, pomorce više nitko ne cijeni. U globaliziranom svijetu takva sudbina čeka i liječnike, kao uostalom i sve one profesije koje se mogu primijeniti svugdje u svijetu.


pomorac sam majko


Primjera radi, da bi smanjili troškove poslovanja, danski pomorski div Maersk je krajem prošle godine otpustio 170 danskih časnika od njih 800 i 113 britanskih od njih 560, te ih zamijenio s jeftinijima iz Azije.
Nesigurnost na pomorskom tržištu radne snage je svakako jedan od ozbiljnih razloga zašto mladi iz razvijenog svijeta zaobilaze tu profesiju.

Prema tome, naši pomorci, općenito gledajući, ne dobivaju posao zbog svoje kvalitete, nego zbog toga što su jeftiniji od pomoraca iz razvijenih zemalja, a, kako stoje stvari, i mi postajemo preskupi, pa će neki naši najvjerojatnije slijediti sudbinu danskih i britanskih časnika.

Američki kapetan sa spomenutog tunolovca tvrdi da ga je južnokorejski kapetan u dvije prilike udario i zabranio mu korištenje radara, a jezična barijera između obiju kapetana dodatno je otežala ionako tešku situaciju na brodu. A kad se brod morao vratiti na atol Tarawa radi redovne inspekcije, situacija na brodu je eskalirala. Američki kapetan je kriomice preko satelitskog telefona obavijestio svoju suprugu o situaciji na brodu, a ona obalnu stražu SAD-a, koja je odmah uputila svoje inspektore na pacifički atol.

U međuvremenu, američki se kapetan zatvorio u kabinu strahujući za svoj život. Čim je brod uplovio u luku, američki je kapetan napustio brod i prijavio događaje vlastima, a njegov je odvjetnik naglasio da je riječ o brodu modernih robova pod zastavom SAD-a.

Što je istina, pokazat će istraga, no oni koji imaju duljeg plovidbenog iskustva, u zadnjih dvadeset godina primijetili su da se ponekad na brodu mogu događati stvari kakve su karakteristične za sve zatvorene, tj. izolirane sredine. Jedan razlog tome je svakako i multinacionalnost na brodovima, gdje je zapovjedniku, ako nema podršku kompanije za koju radi, teško držati kontrolu nad posadom različitih nacionalnosti, rasa, kultura, religija, vrijednosti, povijesnih razlika i svega ostalog što čini ljude različitim, uz frustrirajuće situacije kad netko ne poznaje dovoljno engleski jezik.

Praksa često pokazuje da su zapovjednici prepušteni sami sebi i da moraju donositi odluke bez podrške kompanije za koju rade. U takvim je uvjetima biti zapovjednik na brodu vrlo neugodno, jer držati pod kontrolom na nekom od pedesetak tisuća trgovačkih brodova, recimo, dvadeset osoba, sve je osim ugodno. Naći pravu mjeru u ophođenju s takvom posadom je pravo umijeće.


brod


Trgovačke brodove mora se razlikovati od putničkih, na kojima zbog sigurnosti putnika postoje sve službe, poput onih u gradovima koje se brinu za sigurnost putnika i posade. Trgovački brodovi u međunarodnoj plovidbi, kao uostalom i spomenuti ribarski brod, izvan su interesa javnosti, stoga je život na njima javnosti nepoznat.

Na brodu najbolje možete upoznati osobu, a kad ste upoznali više njih iste nacionalnosti, onda upoznajete kulturu i običaje tog naroda. Na takav neposredan način upoznajete ljude onakve kakvi oni zaista jesu. Tu nije riječ o diplomatskim uzancama, nego o stvarnom životu običnih ljudi.

Iz svog osobnog primjera znam da me baš po svijetu ne cijene oni koji me ne znaju. To već odmah vidim u nekoj zračnoj luci, stoga nemam nikakve iluzije o svojoj veličini, nego sam i više nego svjestan svoje beznačajnosti.

Razlog toj nespornoj činjenici iz perspektive malog čovjeka je vjerojatno država iz koje dolazim, zemlja za koju mnogi još ne znaju gdje se nalazi i po čemu je to poznata, osim po nedavnim ratnim nevoljama. Situacija se u tom pogledu nešto popravila otkad je Hrvatska ušla u NATO-savez. No kad vas prepoznaju po vašim djelima, situacija se mijenja iz korijena.


Drugim riječima, kad bi Hrvatsku uvijek predstavljale osobe prepoznate diljem svijeta po svojim djelima, ugled bi Hrvatske znatno porastao, a njezini bi građani u svijetu imali sasvim drukčiji tretman nego što ga imaju danas.


Uvjeren sam da se u tom pogledu nije dovoljno učinilo u zadnjih devetnaest godina, prije svega ne u Ministarstvu vanjskih poslova, koje je više služilo za uhljebljenje podobnih i rodbine, nego za kvalitetnu promociju Hrvatske i njezinih interesa. Postoje brojni svjedoci koji to mogu potvrditi.

S obzirom na to da su ljudi skloni generalizaciji prilikom upoznavanja nove osobe iz njima nepoznate ili nedovoljno poznate zemlje, oni odmah zaključuju kako su i drugi iz te zemlje isti poput osobe koju su upoznali.

Sad kad smo čuli priču o tunolovcu i mi smo spremni generalizirati stvari, što nije dobro. No ipak treba reći nekoliko činjenica. Amerikanac neće dopustiti da ga ponižavaju, a pogotovo ne da ga tuku. Južnokorejac je ponosan na svoje inovatore i industriju koja dominira kvalitetom poput brodograđevne, te se stoga smatra vrjednijima od mnogih. Filipinac zna da su ga prihvatili zbog njegove poslušnosti koja mu je omogućila biti u pomorskoj profesiji ravnopravan s ostalima. Indonežanin je sretan što uopće ima posao i spreman ga je zadržati.

Kroz te činjenice moguće je razumjeti događaje na spomenutom tunolovcu, kao i posljedice globalizacije koje Hrvatskoj neće donijeti ništa dobro.


pomoć


 

Piše: Ivica Tijardović, Doktor znanosti, doživotni član Vojno-pomorskog instituta SAD-a

 

Povezani članci

Who's Online

We have 198 guests and no members online