Anatomija moći u globalno doba

svijetNastavljamo seriju članaka o svijetu današnjice, novoj podjeli moći i ulozi medija, a posebno novih medija, u današnjim 'demokracijama'... Svijetom i dalje vladaju korporacije kao jedan od relevantnih globalnih igrača. Njihova moć veća je od moći država. U sustavu liberalnoga korporativizma korporacije predstavljaju važnu sastavnicu velike anatomije moći modernih društava. Promišljajući suvremenu anatomiju moći u globalno doba, unutar informacijskog i umreženog društva, moguće je označiti glavne aktere ili nositelje moći. Prvi akter su bankarske globalne institucije. Drugi akter su korporacije, među kojima i one medijske, te korporacije koje razvijaju i produciraju ICT. Banke (novac), mediji, oglašivačke i ICT-korporacije tvore novu anatomiju moći suvremenih informacijskih i umreženih društava. Važnu kariku u lancu predstavljaju ICT-korporacije koje oblikuju formu nove anatomije moći. Ta nova anatomija moći nadilazi sposobnost demokratskog nadzora ili demokratske kontrole unutar suvremenih društava ...

Anatomija moći u globalno doba
 

Svijetom i dalje vladaju korporacije kao jedan od relevantnih globalnih igrača. Njihova moć veća je od moći država. U sustavu liberalnoga korporativizma korporacije predstavljaju važnu sastavnicu velike anatomije moći modernih društava
 

Piše: Anđelko Milardović / Vjesnik
Izvor: Vjesnik

 

Suvremena društva imaju različita određenja. Sociolozi govore i pišu o informacijskom i umreženom društvu. Doba u kojem živi ovaj svijet određuje se kao globalno doba. Ukratko, kada bismo htjeli biti koncizni u određivanju društava i doba u kojem živimo, mogli bismo posegnuti za starom sintagmom o postindustrijskom društvu i dobu.
 
Riječ je svakako o pokušaju sažimanja na tragu sociologije D. Bella. Nakon njega, vjesnik novog društva i novog doba M. Castells teorijski je konkretizirao ono što dolazi nakon industrijskog društva. Pisao je o informacijskom i umreženom društvu »nastalom na tragu novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija koje su omogućile taj tip društva, ovodobnu globalizaciju i nadasve globalno doba«.
 
Svako se društvo može sagledavati preko neke anatomije moći. Industrijsko je društvo imalo svoju anatomiju moći. Taj termin koristim na tragu kod nas zaboravljene J. K. Galbraithove knjige »Anatomija moći«. Svijet korporacija bio je dijelom te spomenute anatomije moći industrijskog društava. U međuvremenu se dogodila tranzicija iz industrijskih/postindustrijskih u informacijska društva.
 
Svijetom i dalje vladaju korporacije kao jedan od relevantnih globalnih igrača. Njihova moć veća je od moći država. U sustavu liberalnoga korporativizma korporacije predstavljaju važnu sastavnicu velike anatomije moći modernih društava. Neki radikalni zagovornici korporacija smatraju kako bi one trebale zamijeniti države. Uistinu, neke su od njih snažnije od država, a prihodi korporacija su iznad prihoda država.
 
Promišljajući suvremenu anatomiju moći u globalno doba, unutar informacijskog i umreženog društva, moguće je označiti glavne aktere ili nositelje moći.
 
Prvi akter su bankarske globalne institucije. Drugi akter su korporacije, među kojima i one medijske, te korporacije koje razvijaju i produciraju ICT. Banke (novac), mediji, oglašivačke i ICT-korporacije tvore novu anatomiju moći suvremenih informacijskih i umreženih društava. Važnu kariku u lancu predstavljaju ICT-korporacije koje oblikuju formu nove anatomije moći.
 
Ta nova anatomija moći nadilazi sposobnost demokratskog nadzora ili demokratske kontrole unutar suvremenih društava. Korporacije je teško kontrolirati upravo zbog njihove prevelike moći. To svakako vrijedi i za medijske korporacije.
 
Ovdje raspravu valja suziti upravo i baš na globalne medijske korporacije kao aktere globalizacije medija. Za njih također vrijedi prevelika koncentracija moći, kao i u slučaju telekomunikacijskih kompanija koje si s vremena na vrijeme daju oduška u prisluškivanju vlastitih zaposlenika, otkrivanju njihovih seksualnih sklonosti i društvenih kontakata.
 
Globalne medijske i telekomunikacijske korporacije sustavi su izvan demokratske kontrole. Na njihovom primjeru pokazuje se kako se proklamirana demokracija pretvara u diktaturu medija i totalitarni nadzor građana preko telekomunikacijskih korporacija, na tragu tranzicije metafore o »Velikom Burazeru« u stvarnost, koju građani kušaju metodom vlastite kože.
 
Danas se u suvremenim demokracijama suočavamo s dvije vrste reverzije. Prva je ona generalna koju prepoznajemo u izokretanju demokracije u oligarhiju, kako na razini pojedinačnih društava, tako i na globalnoj razini, gdje imamo tako nešto kao što je vladavina globalne oligarhije na tragu ekonomske, novčane, korporacijske, političke i kulturne moći. Druga je ona segmentarna koja se odnosi na diktaturu medija u pojedinačnim društvima i diktaturu medijskih korporacija na globalnoj razini.
 
Demokracija podrazumijeva slobodne medije. Slobodni mediji kao takvi ne postoje zbog korporativizacije, koncentracije medija, s kojom se zapravo ukida njihova sloboda. Drugo ukidanje slobode medija rezultat je ekonomskih i političkih interesa i nezamjeranja akterima na ekonomskom i političkom tržištu. Riječ je o ponašanju motiviranom zbog oglasnoga kolača ili profitnih mrvica.
 
Kontrola medija od strane demokratskih društava skoro je nemoguća misija. To je nemoguća misija, jer stari mediji nikada nikomu nisu odgovarali za svoje postupke, niti su bili skloni uključivanju publike u vlastiti pogon ili demokratski prigovor.

Bez nadzora s velikom ili koncentriranom moći mediji se pretvaraju u silu izvan društva nad kojom je nemoguće uspostaviti nadzor. U nekim slučajevima mediji su istražitelji, suci i egzekutori u društvu, preuzimajući tako neke uloge od ustavom definiranih institucija.
 
Oni mogu u sve intervenirati, ali isključuju mogućnost demokratske intervencije ili nadzora od strane publike građana od kojih žive. Zato se na ovoj razini može govoriti o medijskoj i komunikacijskoj jednovladi ili diktaturi koja predstavlja drugi tip reverzije demokracije u jedan tip diktature.
 
Nova anatomija globalne moći možda ima neku prednost nad starom anatomijom moći. Stare ili konvencionalne, monopolske i počesto diktatorske medije zamjenjuju novi mediji. Prethodni dio teksta odnosi se na monopol moći starih ili konvencionalnih medija.
 
Novi mediji su nova priča u odnosu na stare. Oni su izdanak ili uradak ICT-a. To znači dvije stvari. ICT učvršćuje monopol i anatomiju moći starih medija, dok istodobno otvara mogućnost razvoja novim medijima koji omogućavaju demokratski nadzor starih, konkurenciju te digitalnu ili umreženu, agorsku demokraciju.
 
Nova stvarnost nošena novim tehnologijama otvara mogućnost demokratskog nadzora nad konvencionalnim i pomalo arogantnim medijima koji se ostvaruje pojavom interneta. Pojavom interneta stari se mediji nastoje prilagoditi novoj tehnologiji poglavito u području oglašavanja. Ionako se po nekim istraživanjima oglašavanje sve više premješta na internet.
 
Prema nekim predviđanjima, do 2012. godine promet od oglašavanja bit će veći na internetu, nego li u starim medijima. I otuda »frka« u starim tržišno-fundamentalističkim medijima koji su svjesni kako im oglašivački profit guta novi medij kojemu u tržišnom smislu već sada ne mogu konkurirati. To je tek početak!
 
A što će tek biti u nastavku života internetske galaktike u odnosu na gutenbergovsku na izdisaju?
 

Piše: Prof. Dr. Sc. Anđelko Milardović
Centar za politološka istraživanja -
www.cpi.hr

Povezani članci

Who's Online

We have 553 guests and no members online