Zanimljivosti..

Zašto nisam na Facebooku

FacebookNije da mrzim ili samo ne volim Facebook i slične novotarije. Ne, jednostavno nemam vremena za njih. Zauzet obavezama i stvarima koje su uvijek nagomilane, sa modernim čudom – mobilnim telefonom zbog kojeg (dragovoljno!) ne mogu pobjeći od ljudi koji nešto od mene trebaju, moj radni dan sasvim je lijepo ispunjen – rješavanjem svakodnevnih obaveza. Imati uz to još i medij koji je tako informacijski intenzivan da svako toliko odvraća pozornost od ozbiljnijih stvari, to je ipak previše!... - piše Radoslav Dejanović u svojoj (meni, a možda i Vama) uvijek zanimljivoj kulumni na Monitoru.hr ...

RADOSLAV DEJANOVIĆ
 
Zašto nisam na Facebooku

 
Piše: Radoslav Dejanović

 
Nisam na Facebooku. Eto, izgovorio sam to. Priznao sam. Odnekud će poletjeti kamen prvi. Ili će mi netko ljubazno ponuditi štap da se malo pripomognem pri hodanju.
 
Facebook i Twitter su, priznajem to, fantastični servisi. Brza razmjena informacija među prijateljima (i prijateljima prijatelja mojih prijatelja) odlična je stvar za mlađahne Homo Sapiense. I tu ih u potpunosti razumijem.
 
Mladi, nadobudni, otvoreni prema novim izazovima i uvijek gladni novih informacija, iskoristit će takve i slične servise do krajnjih granica. Facebook je izvrsna stvar za teenagere i njima slične.
 
Ja sam ipak – nešto stariji. Ne toliko duhovno koliko fizički, ali ipak u situaciji da živim u svijetu odraslih ljudi, (ne nužno) ozbiljnijih, svakako zauzetijih dnevnim obavezama i “pametnijim stvarima”.
 
Bilo bi ružno od mene kada bih prpošnoj mlađariji predbacivao činjenicu da vise na Facebooku, jer – u svojoj mladosti i ja sam koristio zapravo istu stvar.
 
Dok su moji vršnjaci izlazili u čudne rupe i oblokavali se (neki od njih) do besvijesti, ja sam “visio” po BBS-ovima. Koji su zapravo Facebook i Twitter mog vremena. Istina, tada nije bilo Web glamoura i prekrasnih widgeta i aplikacijica, već tek jednostavna razmjena strogo tekstualnih poruka (ASCII art, anyone?), ali u biti je riječ o istoj stvari: mediju koji u datom trenutku predstavlja moderan, napredan i neuobičajeno brz način za razmjenu informacija među ljudima koji ne moraju nužno biti svi na istom mjestu.
 
I ja sam, dakle, u svojoj mladosti visio na nečemu sličnom onome na čemu visi današnja mladež. I mi današnji ozbiljni ljudi u svoje doba bili smo zapravo kao i današnja mlađarija.
 
Jedina prava razlika je u tome što je Facebook danas nešto posve normalno, a u naše vrijeme BBS je bio rezerviran za entuzijaste; ostatak svijeta čudio se likovima koji su rađe razmjenjivali poruke sa tko zna kim iz tko zna kojeg grada umjesto da sjede u kvartovskom bircu i cugaju sa ekipom.
 
No, vremena se mijenjaju, a svi mi polako počinjemo preuzimati sve više i više obaveza. Naiđu ozbiljne veze, brakovi, djeca. Naiđu ozbiljni poslovi, obaveze prema sebi i prema obitelji. Možda zapravo nikad ne odrastemo onoliko koliko nas na to natjera sam ustroj društva. Ali tako jest.
 
Zato, nije da mrzim ili samo ne volim Facebook i slične novotarije. Ne, jednostavno nemam vremena za njih.
 
Zauzet obavezama i stvarima koje su uvijek nagomilane, sa modernim čudom – mobilnim telefonom zbog kojeg (dragovoljno!) ne mogu pobjeći od ljudi koji nešto od mene trebaju, moj radni dan sasvim je lijepo ispunjen – rješavanjem svakodnevnih obaveza. Imati uz to još i medij koji je tako informacijski intenzivan da svako toliko odvraća pozornost od ozbiljnijih stvari, to je ipak previše!
 
Facebook je lukav servis – imate li dovoljno prijatelja, uvijek će se naći neki zgubidan da vam odvrati pozornost sa onoga što radite i usmjeri vašu pažnju na taj servis.
 
Facebook kao The Great Distractor, egocentrični servis koji od vas traži da sa njime provodite sve više i više vremena. Marketinški – fantastično!

Dodajmo tome i ogrometnu bazu podataka o korisnicima i, što je puno zanimljivije, njihovim međusobnim vezama, utjecajima i sklonostima. Edenski vrt za marketingaše. Za poslodavce ne.
 
Osim što osobno ne koristim Facebook i (ne, Duby, zaista!) nemam namjeru tamo se pojaviti unatoč nagovaranjima nekih mojih BBS-erskih suvremenika koji ga koriste, i kao poslodavac zabranjujem Facebook djelatnicima, upravo zbog njegove hipnotičke primamljivosti i velikih šteta po produktivnost.
 
Tko se želi facebookati, neka to radi u privatnosti doma svoga. Nekakav maksimum distrakcija koje sebi i drugima dozvoljavam za radnog vremena je instant messaging, a i to strogo u umjerenim količinama.
 
Čak i kad sam doma, i dalje nemam potrebu visiti na servisu koji cijelom svijetu pokazuje što trenutno radim. Malo privatnosti, molim! Ne želim da svi znaju kad sam otišao na WC, što večeram i koje boje su mi misli.
 
Dosadan lik, rekli biste. No zabava nije samo Facebook, nje na Internetu zaista ne manjka. Istina, i kod kuće postoje obaveze (pa ovaj tekst pišem oko ponoći), ni doma nije besposličarski raj.
 
Dozvoliti sebi luksuz da me svakojake gluposti odvrate od ozbiljnog posla – nije pametno. Ionako se već zabavljam na staromodniji način, interaktivno i infantilno na news servisu (opisano u tekstu o kultovima na Internetu - http://www.monitor.hr/clanci/otvorena-lovista-na-internetu/829/), kada bih još i Facebook koristio... nikad ništa ne bih napravio.
 
I zato, neka Facebooka mlađariji koja ima puno volje i slobodnog vremena. Neka uživaju dok mogu, dok ih ne stignu obaveze.
 
… hoće li mi netko dodati onaj štap sa početka teksta?

Povezani članci

Who's Online

We have 145 guests and no members online