Zanimljivosti..

Ivica Ursić: Robovi straha

Hrvatska uredno slijedi sve trendove. Slom burza, kriza oko energenata, rastuća inflacija, nasilje i smrt u „pol bijela dana“, zagađena pitka voda u gradovima, kancerogeni sastojci u hrani, epidemija tumorskih bolesti ... hoćete li još? Ako postoji zajednički nazivnik za psihološka stanja modernoga zapadnjaka, onda je to riječ strah. Neuroze, napadaji tjeskobe, visoki tlak, sve je to usko povezano sa svakodnevnim životom u našoj kulturi. Bombardiraju nas danonoćno izvješćima o novim brigama oko naše sigurnosti i sigurnosti naše djece te nas neprestano potiču na sve veće mjere opreza i zaštite. Drže nas u strahu... Potrebna nam je radikalna promjena ako ne želimo robovati strahu. Radikalna promjena naših životnih ciljeva. Imamo li snage skinuti okove straha i ne tražiti „istine“ koje nam servira ova kultura u svojim medijima?... pita se Ivica Ursić u izvrsnom tekstu objavljenom na stranicama Glasa Dalmacije ...

UNUTARNJI GLAS
 
Ivica Ursić: Robovi straha

 
Piše: Ivica Ursić / Glas Dalmacije
 
Hrvatska uredno slijedi sve trendove. Slom burza, kriza oko energenata, rastuća inflacija, nasilje i smrt u „pol bijela dana“, zagađena pitka voda u gradovima, kancerogeni sastojci u hrani, epidemija tumorskih bolesti ... hoćete li još?
 
Ako postoji zajednički nazivnik za psihološka stanja modernoga zapadnjaka, onda je to riječ strah. Neuroze, napadaji tjeskobe, visoki tlak, sve je to usko povezano sa svakodnevnim životom u našoj kulturi.
 
Bombardiraju nas danonoćno izvješćima o novim brigama oko naše sigurnosti i sigurnosti naše djece te nas neprestano potiču na sve veće mjere opreza i zaštite. Drže nas u strahu.
 

Bezbroj istina
 
A strah nije ništa drugo nego gubitak vjere i pomanjkanje povjerenja. I u ljude i u institucije.

Kada se izgubi vjera u Boga, kada se izgubi povjerenje u ljude i u institucije društva, onda zavlada nesigurnost i zbunjenost. Ljudi se osjećaju ugroženi, nezaštićeni, a iznad svega ustrašeni.
 
Sve te bezbrojne „istine“, koje nam naša kultura servira u sluganskim medijima, svi ti aksiomi ove moderne ere, jednostavno, ne funkcioniraju. Sve više sliče jeftinim trikovima raznoraznih putujućih alkemičara i iscjelitelja.
 
Ljudi očajnički pokušavaju pronaći nekakvu čvrstu točku za koju bi se uhvatili jer institucije ne djeluju ili djeluju selektivno i jednostrano, autoriteta nema i ljudi se osjećaju kao da su uhvaćeni u klopku. Strah vlada ljudima.
 

Kritična masa
 
Strah i nepovjerenje, a to onda, sve skupa, rezultira sebičnošću.
 
Prema sjećanju navodim riječi prof. dr. sc. Gorana Dodiga, izgovorene u TV emisiji „Vidljivi tragovi“: „Ustrašeni pojedinac zatvara se u svoj mali svijet, postaje nezainteresiran za probleme svojih bližnjih, biva sebičan i tako nastaje društvo koje sačinjavaju sebični ljudi koji nikada ne mogu stvoriti kritičnu masu potrebnu za radikalne promjene.“
 
Međutim, usporedivši s prošlošću, ljudi u današnjem, suvremenom zapadnom društvu manje osjećaju bol, patnju, bolest i smrt nego ikada u povijesti čovječanstva. Zapravo, uživamo do sada najvišu razinu osobne sigurnosti, ali se namjerno stvara psihoza kao da živimo u najnesigurnijim vremenima ikada.
 
Zašto se želi stvoriti ozračje da živimo u „kulturi straha“? Je li na sceni namjerno stvaranje takva stanja? Želi li netko, usprkos proklamiranoj demokraciji, vladati ljudima kao robovima?
 

Bez ljubavi
 
Ovakve teze zastupaju imena kao Noam Chomsky, Barry Glassner, Tony Benn, Michael Moore, Judith Miller. Prema njima želja za što većom društvenom kontrolom dovodi do manipuliranja riječima, vijestima, izvorima podataka, a sve kako bi se potaklo određeno osobno ponašanje, opravdali postupci vlada i političara, kako bi se ljudi natjerali da što više troše, izabrali političare demagoge ili kako bi se pozornost javnosti odvukla od hitnih i bitnih tema kao što su siromaštvo, društvena sigurnost, nezaposlenost, zločin i zagađenje okoliša, izostanak morala i etike.
 
Jedan je političar izjavio: “Ljudi reagiraju na strah, ne na ljubav.“ Ova, na žalost, sve prisutnija logika, postala je logika potrošačkoga društva, logika ove naše kulture, naša logika.
 
Temeljem ove logike suvremeni robovlasnici igraju na kartu ljudske moralne nesigurnosti i temeljem te logike nude nam simboličke nadomjeske. Zato su trgovački centri puni, a naše duše prazne.
 
I nije smrt ono čega bi se, prema nekoj logici, čovjek ponajviše trebao bojati. Postoje, vjerujte mi, mnogo gore stvari od smrti: kada vam gaze dostojanstvo i kada vam uskraćuju pravo na osobnost - to je gore i od smrti.

Radikalna promjena životnih ciljeva
 
Zato nam je potrebna radikalna promjena ako ne želimo robovati strahu. Radikalna promjena naših životnih ciljeva.
 
Imamo li snage skinuti okove straha i ne tražiti „istine“ koje nam servira ova kultura u svojim medijima?
 
Ili se bojimo radikalnih promjena jer duboko u sebi znamo da je druga strana svakog straha – sloboda, a nje se, čini se, ponajviše bojimo.
 
Reče netko: „Mi se zato toliko mnogo bojimo ljudi, jer se toliko malo bojimo Boga!“.
 
Bojim se da je ovo istina.

Povezani članci

Who's Online

We have 521 guests and no members online