Tako se kalio britanski čelik

british heavy metalNEW WAVE OF BRITISH HEAVY METAL Pa kad je već blagdan svetog Nikole red je da i nama netko barem darak donese! Za to se pobrinuo naš samozatajni glazbeni unerednik Čiko koji je tijekom noći u našu e-mail "cipelicu" neprimjetno (između reda Becks i votki s tonikom) ubacio i svoj novi esej o 30 godina NWOBHM, o okruglom jubileju novog vala britanskog heavy metala, koji se u zadnje tri dekadentne glazbene dekade iskristalizirao, i Tvrtko Jakovina se slaže, kao rudimentarni teškometalni žanr iz kojeg je niklo sve ono bitno što se u headbangerskom univerzumu dogodilo. No vratimo se mi u djetinstvo i 1980. godinu i u nastavku pročitajmo (i podsjetimo se) kako se kalio britanski čelik ...


30 YEARS OF NEW WAVE OF BRITISH HEAVY METAL

Tako se kalio britanski čelik


Lemmy


Piše: Ante Čikotić Čiko


rockerBilo je to gadno vrijeme za kosijanere u Velikoj Britaniji. Fanzini su se kotili k'o zečevi, instituciju gitarskog božanstva zamijenila je troakordna estetika, a duge, samsonovske grive šiljata irokeza. Kraj je sedamdesetih godina prošloga stoljeća i punk revolucija je heavy metal sa stadionskih pozornica otjerala u zadimljene pubove sumljive reputacije.

Fokus medija i publike je sa 'sex, drugs & rock and roll' partijanja pomaknut na nihilizmom natopljen anarhizam, a klasičan hard 'n' heavy band diskografski je ugovor mogao dobiti jedino pod uvjetom da se ošiša i pokrsti na punk.

Sveto trojstvo protometala samo je nadolijevalo ulje na vatru: Led Zeppelin su postali američki band, Deep Purple je pukao po svim šavovima pritisnut težinom golemog ega Gillana s jedne i Blackmorea sa druge strane, a u sličnoj fazi je bio i Black Sabbath, samo što oni tog zbog obilatih količina 'bijelog' jednostavno nisu bili svjesni.

nwobhmAli nisu se svi mirili s takvim razvojem događaja. U prljavim radničkim četvrtima Velike Britanije nikli su neki novi gnjevni klinci svjesni da je, kako je Mirel Komad jednom napisao, jedini način da se pokopa punk taj da ga se proždere i inkorporira u vlastitu strukturu.

Iz heavy metala su gotovo u potpunosti očistili utjecaje bluesa i psihodelije evidentne kod teškometalnih pionira iz sedamdesetih, te ih zamijenili brzinom i energijom punka, zadržavši pri tom gitarističku virtuoznost kao conditio sine qua non.

Na taj su način udarili temelje Novom valu britanskog heavy metala, famoznom NWOBHM (odnosno 'nuh'wobbum', kako se čitao taj akronim od New Wave Of British Heavy Metal, op. a.), koji će se u nadolazećim dekadama iskristalizirati kao rudimentarni teškometalni žanr iz kojeg će niknuti sve ono bitno što se u headbangerskom univerzumu tek trebalo dogoditi.

Def Leppard će tako praktički izmisliti pop metal, Diamond Head i Raven obilato inspirirati prvu generaciju thrashera, a Venom Slayera i cijelu plejadu death i black metal bandova što će uslijediti nakon njih, dok je gigantski utjecaj Iron Maidena na cjelokupna teškometalnu produkciju, ali i ikonografiju, suvišno posebno isticati.

Ali, idemo redom. Ako je vjerovati Geoffu Bartonu, novinaru Classic Rocka i čovjeku koji je popularizirao termin New Wave Of British Heavy Metal, pokret je porinut prije okruglih trideset godina, preciznije 8. svibnja 1979. u londonskom 'Music Machineu' na zajedničkom koncertu Iron Maidena, Samsona i Angel Witcha.

hmNije trebalo dugo čekati da se njima na prvoj liniji teškometalne fronte pridruže Saxon, Raven, Diamond Head, Tygers Of Pan Tang, Blitzkrieg, Grim Reaper, Venom, Def Leppard, Praying Mantis i gomila drugih nabrijanih, opakih, dugokosih pivopija.

Horde zla su zbile svoje redove, često su dijelile isti stage, ali i krov nad glavom, krećući na turneje u jeftinim polovnim kombijima poput onog Saxonovog na kojem se, unatoč tome što su ga pripiturali, još uvijek nazirao natpis bivšeg vlasnika: 'Sid Smith: prodaja tripica'.

Prašili su nemilice, brzo i žestoko, jer to je bio jedini način za privući pažnju mrzovoljnih bikera pred kojima su svirali, a osim sirove energije, od punka su preuzeti i DIY (do it yourself, odnosno 'uradi sam', op. a.) etiku, tako da su svoje albume redom izdavati u kućnoj radinosti ili za male nezavisne etikete poput 'Neat Records' i 'Heavy Metal Records'.

Stožer cijele te headbangerske revolucije bila je zadimljena londonska rupčaga The Soundhouse Club u kojoj su, pod blagoslovom NWOBHM gurua Neal Kayja, britanski kosijaneri mogli uživat u teškim notama i mrzlim pivama.

U tom testosteronom natopljenom svijetu demona, buke i teškog metala žene za divno čudo više nisu bile samo objekti požude, nego i punopravni sudionici. Naime, razorni val britanskog metala na obale je suvremene popularne kulture izbacio i niz kultnih all girl bandova poput Rock Godess i Girlschool koje su svojom žestinom mogle jako dobro parirati muškim kolegama.

diamond headDo kraja 1980. pokret se poput kuge proširio Velikom Britanijom, tako da su mu se odlučno priklonili i nešto stariji sastavi koji su ga ustvari u njegovim začecima i inspirirali.

Judas Priest je snimio programatski 'British Steel', dok se Motorhead oglasio sa najbitnijim albumom u ukupnoj karijeri, žestokim 'Ace Of Spades', a otprilike u to vrijeme se okušao i u suradnji sa Girlschoolom na projektu Headgirl, plod čega je bio kultni EP 'St. Valentine's Day Massacre' izdat iduće godine.

No vratimo se mi na 1980. godinu. Uz spomenute klasike stare garde i nabrijani Saxonov 'Wheels Of Steel', bila je to godina u kojoj je svijetlo dana ugledalo i niz debitantskih albuma stjegonoša NWOBHM revolucije poput eponimnih prvijenaca Iron Maidena i Angel Witcha, 'Lightning To The Nations' Diamond Heada, 'Wild Cat' Tygers Of Pan Tanga, Def Leppardov 'On Through The Night', te epohalna kompilacija 'Metal For Muthas', redom ploče koji će ostati upamćeni kao referentne točke NWOBHM pandemije.

A i to je bio tek početak. U naredne dvije, tri godine britanski heavy metal je doživio pravu renesansu. Raven su izdali 'Rock Until You Drop', Maideni 'Killers', Demon 'The Night Of The Demon', Samson 'Shock Tactics', Saxon 'Denim And Leather', Girlschol 'Hit & Run', a paklena zvijer Venom svoj 'Black Metal'.

Budućnost se činila blistava i lijepa. No, vrijeme će pokazati, kako za koga.

Def Leppard su uskoro sa svojom preproduciranom i debelo amerikaniziranom 'Pyromaniom' postali svojevrsni hard rock Beatlesi, Maideni su krenuli svojim putem nogiravši Di'annoa i regrutiravši Samsonovog Bruce Dickinsona na frontmanskoj poziciji, dok je Saxon nastavio inzistirati na izvornoj NWOBHM estetici, zamijenivši improvizirane pozornice u malim klubovima onim golemim stadionskim.

nwobhmAli nisu svi bili te sreće. Nakon što se Novi val britanskog heavy metala povukao, mnogi su sjajni sastavi završili u mračnim dubinama potpune anonimnosti, odakle bi ih tek povremeno izvlačila Metallica svojim zagovorom i obradom njihovih pjesama.

Tri prsta debel sloj prašine zaborava nekoliko je desetljeća pokrivao to glazbeno blago, sve dok ga početkom novog milenija nije otpuhao digitalni vjetar globalne komercijalizacije Interneta.

Zahvaljujući mreža svih mreža stari su kosijaneri saznali šokantnu činjenicu da ne samo da se tijekom proteklih godina njihovo sljedbeništvo nije osipalo, nego je, upravo suprotno, naraslo do neslućenih razmjera. Bila je to druga prilika, a druga prilika se ne propušta.

Grudu su zavaljala reizdanja klasičnih ploča opskurnijih bandova poput Elixira, Bitches Sina i Avengera, da bi se nedugo nakon toga svježim studijskim izdanjima oglasila gotovo sva ključna imena NWOBHM-a.

Diamond Head su objavili 'All Will Be Revealed' (2005.) i, od kritičara hvaljeni, 'What's In Your Head' (2007.), The Tygers Of Pan Tang su odgovorili sa 'Animal Instict' (2008.), a Girlschool iznimnim 'Legacy' (2008.), da bi krug zatvorili Raven svojim 'Walk Trough Fire' (2009.) i Praying Mantis solidnim 'Sanctuary' (2009.).


Tridesetu obljetnicu njihove male, privatne revolucije koja se izmakla kontroli i postala ključni moment cjelokupne geneze heavy metala, spomenuti su kosijaneri proslaviti baš onako kako najviše vole, pred vjernim fanovima s gitarom u ruci i pojačalom odvrnutim 'na jedanaest', prašeći na najvažnijim otočkim i kontinentalnim hard 'n' heavy festivalima sve one stare stvari koje su napisali još kao nadrkani teenageri u tatinoj garaži.

festivali


Možda im se kosa u međuvremenu i je ozbiljno prorijedila, a trbuh vidno narastao, ali sudeći po tim svirkama, ovi antikni metalheadi još uvijek nisu za staro željezo.

A i zašto bi bili, kad ih je publika ovako željna?


festival